Iako kišovito i prohladno nedjeljno prijepodne, odlučili smo ga ipak pretvoriti u lijepo i ugodno druženje u prirodi, no ovog puta nešto laganijom i kraćom stazom.
Na samom početku, okupilo nas se 40-tak, ali zbog kiše i relativno lošeg vremena, tijekom planinarenja, nekolicina se vratila na polazišnu točku.
Nekoliko službenih podataka o povijesti Medvedgrada: Medvedgrad se nalazi na Malome Plazuru, vrhu na južnom dijelu Medvednice. Srednjovjekovni burg ondje se nalazi već osmo stoljeće. Izgrađen je 1254. godine, nakon katastrofalne provale Tatara koji su u razarajućem naletu poharali ove prostore i do temelja porušili i spalili tadašnji Zagreb, koji se sastojao od građanskog Gradeca i biskupskog Kaptola. Iako izgrađen prvenstveno za zaštitu građana, biskupa i crkvenog blaga, Medvedgrad je zbog svog savršenog strateškog položaja stalno bio u središtu imovinsko – političkih previranja. U svojoj je povijesti promijenio brojne gospodare koji su ga dobivali ili gubili u raznim ženidbenim kombinacijama, kupoprodajama, spletkama ili čak zavjerama. Iako fantastično utvrđen i uvijek spreman za borbu, Medvedgrad nikada nije bio napadnut. Naprotiv, medvedgradski su gospodari svoju riznicu i skladišta nerijetko popunjavali pljačkanjem okolnih sela, a znali su, bilo političkom, bilo oružanom silom, nasrnuti i na sam Zagreb. Najzloglasniji među njima bili su grofovi Celjski, koji su sredinom 15. stoljeća vršili takav teror nad gradom da su mnogi stanovnici Gradeca pobjegli iz svojih domova. Čak i danas podsljemenskim selima kruže zastrašujuće priče o grofici Barbari Celjskoj – zloglasnoj Crnoj Kraljici. Medvedgrad je napušten 1590. godine, nakon što je utvrdu porušio strašan potres, pa su se njezini posljednji vladari Gregorijanci preselili u puno moderniji i ugodniji dvorac u Šestinama. Od tada utvrđeni grad na brijegu stoljećima propada. Dugo su ga posjećivali samo pustolovi i lovci na blago koje je, navodno, negdje pod gradom sakrila slavna Crna kraljica.Tek je 1979. počelo sustavno arheološko istraživanje, konzervacija zidina i rekonstrukcija pojedinih dijelova tog hrvatskog srednjovjekovnog burga. Tako je iz ruševina iznikla osmerokutna kapela sv. Filipa i Jakova, južna obrambena kula, palas – palača za stanovanje i još neki dijelovi drevne utvrde.Godine 1994. pod južnom je kulom podignut „Oltar domovine“, djelo kipara Kuzme Kovačića, u kojem gori vječni plamen u čast svim hrvatskim junacima.
Ovo planinarenje obilježila je umjerena kiša koja je svojom pojavom uspjela odgovoriti dio grupu od početnih 45 planinara da se vrate na polazišnu lokaciju i završe naše nedjeljno druženje. Važno je naglasiti da 45 planinara, 15-tak je bilo dječje dobi na čemu smo bili pozitivno iznenađeni čime bih željeli pohvaliti njihove roditelje u naumu da djecu već od najranje dobi uče važnosti boravka u prirodi i upoznavanju prirodnih ljepoga u Zagrebu.
Sama staza nije zahtjevna i za razliku od ostalih, može se brzo šetati njome osim dijelova koji sadže uspon stepenicama koje su podosta dobro uređene i osigurane rukohvatima. Završni uspon podno Medvedgrada zahtjevniji je tijekom kišnih padalina iz razloga što je prilazna cesta napravljena od kamenih blokova pa je uspon a posebno silazak zahtjevao dodatni oprez.
Ono što se samo po sebi nametnulo jest da su štapovi za nordijsko hodanje savršena stvar koja nije rezerviranja isključivo za profi planinare niti za osvajanje ekstremnih vrhova planina. Usputna edukacija o njihovom korištenju, svakako je dobro došla ovoj maloj veseloj družini.
Vidimo se već za 2 tjedna!
Vedran Lozanov