Još jedno nedjeljno prijepodne, odlučili smo pretvoriti u lijepo i ugodno druženje u prirodi, točnije jugozapadnoj strani Medvednice. Iako nas se na samom početku još jedne medvedničke avanture okupilo 14, putem su nas stigli još troje naših planinara.
Nekoliko podataka po kome je staza dobila ime: Staza je dobila ime po šumaru Tomislavu Bikčeviću (1915.-1986.), Slavoncu rodom, koji je radio po cijeloj bivšoj državi, ali na kraju u Zagrebu na poslovima revitalizacije šume i zelenih površina grada Zagreba i Medvednice. Bikčević je još radio i kao učitelj i direktor u Drvnoj tehničkoj školi.
Ovo planinarenje započeli smo laganim razgibavanjem kao pripremu tijela općenito, a posebice našeg lokomotornog sustava na dvosatno kontinuirano penjanje po poprilično zahtjevnoj stazi. Ipak, imali smo nekoliko kratkih pauza isključivo u svrhu kako bi se svi okupili i nastavili sa daljnjim uspinjanjem.
Kad sam spomenuo da je staza zahtjevna, mišljenja sam da staza obiluje usponima i do 30%, na mjestima je sužena tek za siguran prolaz jedne osobe, isprepletena brojnim korjenjem stabala koja desetljećima rade neprocjenjiv hlad koji prati prolaznike – nećete vjerovati – cijelom dužinom staze. U prvom dijelu staze prelazi se i preko kamenih dijelova koji su također zahtjevaju poseban oprez planinara i sportaša koji se koriste njome za odlazak prema vrhu Medvednice.
Iz aspekta trenera koji radi u rekreativnom sportu točnije rekreativnom trčanju, za planinarenje ovom stazom unatoč njenoj dužini od samo 5.5km u kombinaciju s već navedenom konfiguracijom iste, zahtjeva određenu tjelesna formu.
Ono što se samo po sebi nametnulo jest da su štapovi za nordijsko hodanje savršena stvar koja nije rezerviranja isključivo za profi planinare niti za osvajanje ekstremnih vrhova planina. Usputna edukacija o njihovom korištenju, svakako je dobro došla ovoj maloj veseloj družini.
Vidimo se već za 2 tjedna!
Vedran Lozanov